Nakon samo jedne sezone prvoligaškog staža, rukometni klub Bjelovar ponovno se vratio u niži rang, gdje je prije prošlogodišnjeg plasmana u „Društvo najboljih“, proveo tri godine. A baš prije toliko vremena Željko Maletić neobjašnjivo je „nestao“ s mjesta predsjednika kluba i to u trenutku kada je klub u svojoj novijoj povijesti postigao najbolji uspjeh, osvojivši 4. mjesto i pravo nastupa u Euro – kupovima. Nakon toga bjelovarski klub predvođen raznim likovima tone sve dublje u beznađe, a zaštitni znak grada postaje sve više gradska sramota. Ispada se iz prve lige, a pokušaji povratka završavaju neuspjehom, sve do prošle godine kada Bjelovarci na čelu s Dinkom Tandarom uvjerljivo osvajaju prvo mjesto u drugoj ligi i kroz kvalifikacije se uspijevaju  „provući“ među 16 najboljih. No tek što je sezona krenula, Tandara podnosi ostavku, zbog kako je rekao  „nezadovoljstva neispunjenim obećanjima od strane Grada“. Bez predsjednika i prave logistike, prva momčad je postala „kanta za napucavanje“, što na kraju rezultira ispadanjem iz lige. Ovdje se ponovno vraćamo na čovjeka s početka priče, jer je prije dva tjedna upravo on izabran za čelnika kluba, bolje rečeno, jedini je smogao hrabrosti i dobre volje prihvatiti se nezahvalnog i teškog posla, postavljanje rukometa u Bjelovaru na zdrave temelje.
    Što ga je motiviralo da ponovno preuzme, u ovom trenutku „vruću predsjedničku stolicu“ ? – Odlaskom s mjesta predsjednika kluba, nisam otišao i iz rukometa, ostao sam raditi u Upravnom odboru HRS-a, a sada sam u Nadzornom odboru Saveza. S druge strane i dalje sam sponzorirao klub, ne samo muški, nego i ženski, naravno koliko je to bilo moguće, a i uvijek sam bio na dispoziciji da pomognem ako nešto treba, e sad je pitanje, koliko je to netko iz kluba tražio. Dakle, uvijek sam bio uz klub, samo nisam bio eksponiran. – kaže Maletić, navodeći dva razloga zbog kojih se ponovno prihvatio ove funkcije.- Kao prvo, mislim da u rukometu nisam završio sve ono što sam planirao. I zadnji put moj plan je bio stvoriti stabilnog prvoligaša, to smo donekle i uspjeli, no moram reći da mi tada političke prilike nisu bile naklonjene, pa sam morao otići. Dolaskom novog Gradonačelnika, koji je iz kluba otišao kada i ja, stvari su se dosta promijenile na bolje, no na žalost u lošem trenutku po klub. Međutim, što je tu je, rukomet je nešto što zaslužuje brigu, ali ne samo moju, jer nisam ja tu jedini svemoguć, koji može stvarati nekakva čuda, nego poznajem dobro politički i gospodarski gradski milje i vidim da u gospodarstvu postoji jedna želja i volja za „Brendiranjem“, dakle  da  svi pomalo budu prepoznatljivi preko rukometa i da se napokon neke stvari postave na svoje mjesto. Dokaz tomu je i činjenica, da prilikom sastavljanja Izvršnog odbora nisam imao problema oko nagovaranja ljudi koje sam htio u njemu, nego mi je veći problem bio kako nekim svojim poslovnim partnerima objasniti zašto i oni nisu angažirani u rad Uprave, a znam da bi htjeli.
    Iznoseći program stabilizacije kluba i podizanja kvalitete rukometa u Bjelovaru, podijelili ste  ga u dvije faza, kratkoročni i dugoročni.- Govoreći u prenesenom značenju, ja zapravo u ovom kratkoročnom planu, a koji se aplicira i na dugoročni, klub vidim kao jedno vremešno drvo koje ima 50 i nešto godina i koje na sebi ima nešto suhih grana, Imela koje ga sišu, a ima tu i razno raznih crvića koji mu nagrizaju koru. I za prvo vrijeme tu treba biti dobar voćar, dakle skinuti sve suhe grane, ukloniti nametnike i izliječiti drvo da bi zdrave grane mogle narasti. Tek nakon što mu izrastu zdrave grane, to drvo- klub će biti jako i stabilno kao što je bilo nekada, moći će podnijeti sve bure i oluje koje nose prvenstvena natjecanja. Normalnim rječnikom rečeno, kratkoročno moramo klub financijski osnažiti, osloboditi ga svih tereta proteklih razdoblja da zapravo dođemo do zraka. Stasat će mladi igrači, kojima ćemo prema potrebi dodati još neka pojačanja i onda ćemo sigurno dugoročno moći ubirati  plodove tog rada. Za to će nam trebati određeno vrijeme.Naravno da ćemo ako nam se pojavi prilika i sve stvari poslože onako kako smo zamislili, to realizirati i prije planiranog vremena. Dugoročno mislim, a to sam rekao i na Skupštini, da je najbolji put stvaranja stabilnog kluba koji će ulaskom u prvu ligu tamo ostati dugo vremena, godina do dvije oporavka u svakom smislu, od igračkog kadra, tj. stvaranja momčadi, do rada na edukaciji trenera, jer moramo vidjeti na koga od njih možemo računati, jesu li to zapravo ljudi koji mogu prihvatiti izazove i raditi timski, jer ovdje će se morati raditi timski bez ikakvog soliranja. Nije nerealno očekivati i uključivanje trenera sa strane u rad kluba. Moram reći da sam ja, a i ministar Jandroković već razgovarali s Linom Červarom i čelnim ljudima Saveza oko podrške ovog našeg projekta, kojega oni podržavaju i spremni su pružiti svu pomoć.
    I za kraj, kakva bi bila poruka, u ovom trenutku zasigurno razočaranim ljubiteljima rukometa u Bjelovaru?
- U Bjelovaru se nije zaboravilo igrati rukomet, bjelovarskih igrača ima na sve strane i u Bjelovaru će se vrlo brzo ponovno igrati dobar rukomet. Vrlo brzo će se u Bjelovaru ponovno pobjeđivati, a to je ono što svi želimo, jer nismo se svi mi našli oko rukometa da bi gubili utakmice, nego pobjeđivali, uostalom to je i suština svakog sporta.Stoga poručujem navijačima, 1B liga poslužit će nam da uhvatimo zamah, da se naučimo pobjeđivati, jer smo se u zadnje vrijeme od toga odučili, a nakon toga moći će uživati u dobrom prvoligaškom rukometu i rezultatima.