Kada je Bill Clinton kao opskurni guverner Arkansasa godine 1992. počeo krčiti put prema Bijeloj kući, američki politički establishment je bio zbunjen lakoćom s kojom je on nagrizao prednost u prvom zaljevskom ratu ovjenčanog Busha Starijeg, republikanskog predsjednika koji se ispočetka smatrao favoritom i zbog čije popularnosti su, plašeći se katastrofalnog poraza, odustali mnogi ugledni i etablirani političari Demokratske stranke.

Odgovor na pitanje kako Clintonu uspijeva ono što drugim demokratskim političarima ne, dao je  njegov šef kampanje James Carville s jednostavnim i lako pamtljivim sloganom: "It's the economy, stupid", odnosno "U pitanju je ekonomija, glupane". Otada je taj slogan ušao ne samo u američki politički rječnik, nego ga se može koristiti za objašnjavanje ishoda izbora u mnogim drugim državama. Ako je suditi po sinoćnjoj emisiji "Otvorenog", moglo bi se reći kako bi se među te države mogla ubrajati i Hrvatska.

To sve do sada nije bio slučaj, najviše zahvaljujući tome što su se vodeće hrvatske političke stranke previše trudili zauzimati položaj na političkom centru, te su im programi – uključujući i one ekonomske - uglavnom sličili kao jaje jajetu. Razlozi zbog kojih bi netko HDZ-u, SDP-u, HSP-u ili HNS-u davao u pravilu nije imao bog-zna-kakve veze s ekonomijom.

Međutim, ove godine se to promijenilo, i to najviše zahvaljujući Ljubi Jurčiću. On je prvi ponudio ekonomski program koji u ideološkom smislu odgovara stranci koja se voli nazivati socijaldemokratskom,  a samim time je ponudio i prvu suvislu alternativu status quou.

Taj program su birači, barem ako je suditi prema anketama, prepoznali kao prvu priliku da nakon mnogo godina stvari u Hrvatskoj ne krenu nabolje ne samo po pitanju apstraktnih, teško opipljivih i u novčaniku prosječnog Hrvata sada još uvijek neprimjetnih indikatora kao što je rast BDP-a, nego po pitanju životnog standarda.

Jurčić je jučer u "Otvorenom" ponovno izlagao svoj program, čiji je dio uvođenje poreza na kapitalnu dobit, ali i nastojanje da se Hrvatska reindustrijalizira, odnosno da se njena ekonomija prestane oslanjati isključivo na sektor usluga. Reindustrijalizacija Hrvatske bi trebala sugerirati veće društveno bogatstvo, odnosno veće mogućnosti za njegovu pravednu raspodjelu, koju bi isto tako omogućio porez na kapitalnu dobit.

Jurčićev program je prije nekoliko mjeseci izazvao prilično žustre reakcije, ali i kritike koje se uglavnom svode da bi se njime u kolijevci zagušilo hrvatsko tržište vrijednosti papira, odnosno poduzetništvo. Jedan od kritičara Jurčićevog programa je bio i Radimir Čačić, kojeg je sinoć zapalo da s Jurčićem zajedno sjedi i pozitivno odgovara na pitanja Mislava Bage o eventualnoj postizbornoj suradnji.

Jurčić je, suočen s kritikama, pojasnio svoje ideje, odnosno ustvrdio da će nova porezna politika biti fleksibilna, odnosno da će prije svega biti usmjerena na špekulante, a ne na dugoročne ulagače.

Čačić je, pak, Jurčićevom programu - kojeg će Đuro Njavro u kratkom insertu sinoćnje emisije nazvati "socijaldemokracijom od prije dvadeset godina" - dodao inicijativu o porezu na imovinu koja bi trebala zamijeniti današnje komunalne naknade, odnosno omogućiti da se državi kroz oporezivanje raskošnih vila i nekretnina "heroja pretvorbe" vrati barem dio opljačkane imovine.

Damir Polančec, zamjenik predsjednika vlade, je sinoć relativno solidno obavio nezahvalnu dužnost branitelja status quoa. Uglavnom je sa smiješkom na licu tvrdio kako vlada premijera Ive Sanadera ima solidne rezultate, a Jurčiću je spočitnuo nedosljednost, odnosno korigiranje predložene porezne politike zbog preoštrih kritika. Ono u čemu se nije istakao jest slab odgovor na pitanje zašto nije ispunjeno predizborno obećanje o smanjenju PDV-a, ali na njemu previše nisu inzistirali ni predstavnici oporbe u studiju.

Rasprava je sve vrijeme bila prilično kvalitetna - što je prilična rijetkost u "Otvorenom" - a najzanimljiviji detalj je došao na kraju kada je Polančec, komentirajući premijerske šanse Jurčića i Čačića, rekao da će priliku za međusobne rasprave o tome dobiti za nekih desetak godina.

Da li je Polančecov optimizam po pitanju ostanka HDZ-ove vlade opravdan ovisit će prije svega o tome da li su hrvatski birači spremni prihvatiti parolu "It's the economy, stupid", odnosno da li su se konačno umorili od bespotrebnih, besplodnih i besmislenih rasprava o Domovinskom ratu, Jasenovcu i Mariji Šerifović.