|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Kolumna - Pročitaj me
|
|
|
|
|
|
Sun Tzu na asteroidu B 612
Kategorija :: Kolumna
Broj prikaza: 1878
|
«Da bi putovao stotine kilometara bez umora, idi preko zemlje gdje nema ljudi.»
(Sun Tzu: Umijeće ratovanja)
«Čovjek može razumjeti samo ono što je pripitomio.»
(Antoine de Saint-Exupéry: Mali princ)
Unatoč milenijskoj bubi i raznim eshatološkim horor pričama našli smo se u dvadeset petom stoljeću od Aristotelovog određenja čovjeka kao zoon politikona. Ruku pod ruku s klimatskim promjenama i atmosferom u menopauzi mijenja se i naša društvenost. Iako smo etiketirani kao bića zajednice/društvena bića čiji se genetski materijal razlikuje od majmunovog za samo 2%, puno je manji postotak sličnosti s vukom samotnjakom dovoljan da nas natjera na kolebanje između stanja Pale sam na svijetu i Družbe Pere Kvržice. Da je «onaj tko ne može živjeti u zajednici ili zvijer, ili bog» Aristotel je tvrdio doslovno davnih dana, prije izdanja kultne osnovnoškolske lektire o dječaku Paletu. No dječak nije bio ni zvijer, ni bog, već samo homo sapiens koji je u ranoj fazi razvoja shvatio koliko ga ukalupljenost u naporni društveni obrazac može koštati živaca..
Ljudi. Ne možeš s njima, ne možeš bez njih. Da Petrarca nije bio onoliko opsjednut nikada dotaknutom Laurom, mogao je napisati pokoju stihovanu antitezu o ljudima koji su čak i njega, hipersenzitivnog (da ne kažem patetičnog) stihotvorca, morali tu i tamo gurnuti na ulici, okrznuti ga ramenom na trgu ili mu se jednostavno ispriječiti na putu kada je nekamo žurio (a to se najčešće odnosilo na nijemo i paralizirano promatranje Laure iz nekog sjenovitog prikrajka). Sun Tzu savjetuje putovanje pustom zemljom (zemljom bez ljudi) kako se ne bismo umorili. Taj je savjet efikasan jedino u zemlji Utopiji, jer ako se u prime time-u zateknete u npr. Importane pothodniku ni deset vam Umijeća ratovanja neće dati točan plan manevriranja u roju ubrzanih dvonožaca od kojih svaki ima svoju putanju bez najavljenog prestrojavanja.
Izvanserijski je primjer Exupéryjevog Malog princa. Njegova rodna gruda, maleni asteroid B 612, nije bio niti prenapučena, niti pusta zemlja, a plavokosi dječak svejedno nije bio zadovoljan. Nakon uklanjanja stabala baobaba, ostala su mu samo tri vulkana (od kojih je jedan ugasnuo) te cvijet, s kojim nije uspio održati odnos usprkos strategiji zalijevanja i čuvanja od nacrtane ovce. Što ga je otjeralo na druge planete? Ružino odglumljeno hipohondarsko kašljanje koje je bilo samo vapaj za pozornošću ili njeno nefunkcionalno trnje koje ju je trebalo štititi od izmišljene ovce? Ništa od navedenog. Želja za ljudskim društvom pokazala se jačom pa se dječarac, iako bez Voyagera ili neke druge naprave s warp pogonom, uputio na međuzvjezdanu ekskurziju. Imao je sreće upoznati samoprozvanog kralja, umišljenog egoista, tužnog pijanca, poslovnog čovjeka opsjednutog brojkama, automatiziranog radnika te sveznajućeg geografa koji ga je uputio na konačnu destinaciju – Zemlju. Ondje je u trenucima dijalektike s lisicom i dobroćudnim pilotom došao do aforističkih saznanja o tome kako se samo srcem dobro vidi i kako čovjek može razumjeti samo ono što je prethodno pripitomio. Ali što znači pripitomiti nekoga? Učiniti ga svojim prijateljem kao Sherlock Holmes vjernog Watsona, zavaravati kao Don Quijote povodljivog Sancha Panzu, nadmudrivati do svađe i raskola u mišljenju kao Freud Junga, skuhati i pojesti kao Veljko Barbieri zaštićene riječne rakove u epizodi "Jelovnika izgubljenih vrsta" ili zastrašivati nepostojećom ovcom pa spašavati nacrtanom kutijom kao mali princ ružu?
Sun Tzu tvrdi da «manja strana, ukoliko je tvrdoglava, postaje plijen veće strane». Znači li to da je za svaki međuljudski odnos potrebno proučiti Umijeće ratovanja od korica do korica? Ne, ali ipak je korisno razviti kakvu takvu strategiju ponašanja u društvu. Neki će ju nazvati bontonom, neki proračunatošću, no na kraju ćemo se svi prešutno složiti kako je bitno dobro odglumiti svoju ulogu. A samo onima pomno odabranima (koje zovemo prijateljima) ukazat će se čast da upoznaju glumicu/glumca koja/i stoji iza svih rečenica, poza i radnji pomoću kojih osvajamo Oscare u obliku diploma, plaća, povjerenja, statusa itd.
No nije sve tako crno (ima i sivih nijansi). Uvijek možemo nacrtati kutiju kojom ćemo se zaštititi od ovce. Zapravo, Exupéryjev bih naslov preimenovala u «Ovca» jer je ona na kraju krajeva glavni lik – hoće li ili neće pojesti cvijet, hoće li nacrtana kutija biti dovoljno velika da obuzda ranije nacrtanu ovcu, zašto je ovca uopće bila crtana ako se znalo da će predstavljati opasnost…
Uostalom, ako su prinčevi crteži (tj., crteži koje mu je dao pilot) bili sredstvo laži i «pripitomljavanja», onda on nije dobrica kakvim ga sve ustaljene interpretacije predstavljaju, nego je prikriveni ideolog. U tom je slučaju i Picasso bio u pravu kada je rekao da je «umjetnost laž koja nam pomaže shvatiti istinu» te dodao «barem onu istinu koju možemo pojmiti».
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Komentari
|
|
|
|
|
|
|
|