|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Kolumna - Pročitaj me
|
|
|
|
|
|
Era (oksi)morona
Kategorija :: Kolumna
Broj prikaza: 1707
|
«Tko vjeruje da je kršćanin zato što ide u crkvu, vara se. Jer, ni čovjek ne postaje automobil ako uđe u garažu.»
Albert Schweitzer
«Kad bi ljudi pričali samo o onome što razumiju i shvaćaju, na svijetu bi bilo vrlo tiho.»
Albert Einstein
Sukladno navodu potonjeg Alberta pisat ću o onome što ili ne razumijem, ili različitim interpretacijama pokušavam shvatiti. Neka stoga zazvone praporci gonetanja i dokučivanja te neka svijet nikada (ili barem zasad) ne utihne. Wittgensteinovo kultno «O čemu se ne može govoriti, o tomu se mora šutjeti» ostavljam postrani te na takav stav repliciram citirajući Douglasa Adamsa («Vodič kroz galaksiju za autostopere»), naime: «Sama pomisao nije čak ni počela razmatrati najudaljeniju mogućnost da mi padne na pamet.» Laički, nema šanse da zašutim.
Danas je teško ostati (verbalno) pasivan, osim ako ste redoviti korisnik tableta za smirenje. Sa svih smo strana bombardirani nelogičnostima zapakiranima kao must-have. Marxov je opijum za mase odavno izašao iz okvira crkve i zašao u sveprožimne sfere marketinga. Reklame su preuzele religijski princip i pokrenule vlastitu turneju propovijedanja. Nije važno kupcima nešto dokazati (kolika je uopće plauzibilnost dijagrama, postotaka i specijalnih efekata u reklamama?), već ih uvjeriti da im je određeni nazovi-proizvod prijeko potreban te da ga žele. Sve dok vjeruju, oni su ovce vođene/manipulirane svojim propagandnim pastirom. Vjeri (ni reklami) ne treba dokaz, jer kad bi se nešto dokazalo, izgubilo bi karakter dogme (i uvjerenog, pomahnitalog konzumerizma).
Kako bi ideologijski nadvladao veselo i nesputano mnogoboštvo te poganske običaje, nekadašnji je kult inkorporirao razne simbole i rituale, malo pomaknuo i prilagodio datume svetkovina pa stvorio nabujalo krdo sljedbenika koji u dogme neće sumnjati, nego slijepo vjerovati. Nakon tisućljetnog zaziranja od poganskih rituala našli smo se u (ne)svjesnom obožavanju totema televizora i kompjutora, samo se danas umjesto žrtvene krvi životinja prinosi žrtva crvenih očiju. Totemi dnevnih boravaka, oko kojih se umjesto križarskih vode ratovi zbog daljinskog upravljača, nasrću nam na umove blitz-kriegovskim promidžbenim programom. Tako smo svjedoci reklame za tablete protiv bolova čija se protagonistica hvali kako one ne izazivaju ovisnost, i baš ih zato koristi svakodnevno! Rekvijem za snove u samo trideset sekundi. I što to bamboocha uopće znači?! Nije važno – vjeruj u besmislenu zvučnost reklame i kupuj, kupuj, kupuj! Budi nepokolebljivi štovatelj religije konzumerizma. Štuj osnovne zapovijedi – kupuj nepotrebno, vjeruj reklamnim sugestijama i obavezno se sudaraj u utrci kolicima bez prepona do blagajne. Slogan za jedne žvakače gume mi je osobni oksimoronski favorit. Naime, nakon petnaestak minuta žvakanja redovito shvaćam da je ipak okus taj koji je kratak, a naspram njega je život onaj koji traje.
Čini mi se da ljudskoj rasi upućujemo kompliment kad kažemo da je sišla s drveta. Jer ni životinje, uz sve animalne nagone, ne čine određene radnje koje vrši «civilizirana» jedinka čovjeka u čoporu homo sapiensa. Nakon razornog tsunamija pred koju je godinu izvršen turizam katastrofe. Turisti koji u se tada zatekli na odmoru u Šri Lanki odlučili su ovjekovječiti sebe i tisuće mrtvih tijela pa su uz njih pozirali i međusobno se fotografirali kao prepotentni lovci nakon safarija. Osmjeh na licu, polegnuti mrtvaci u pozadini i – ptičica!
Nema dovoljno efikasnih riječi kritike za morbidnu i srama vrijednu (ne)ljudsku prirodu. Osim prirodnih nepogoda, postoje i one ljudske. Kad razred neodgojenih pubertetlija iz zone sumraka kolidira s nesigurnim profesorom s pomanjkanjem autoriteta, nastaje videozapis koji je bjelovarsku Tehničku školu doveo u nezavidan položaj. Tko je kriv? Profesor, roditelji, odgojno-obrazovni sustav? Šteta što se radi o prošlogodišnjim maturantima (usput, iskrene čestitke njima i roditeljima!), prelako su izbjegli odgovarajuću kaznu, ako uopće postoji takva. Takav događaj zasigurno nije izolirani slučaj. Što drugo i možemo očekivati od djece odrasle na nasilnim japanskim brzopoteznim animacijama i stasale u vremenu čiji su lideri prekonoćni instant tajkuni i političari čiji su ideološki stavovi izneseni govorom mržnje.
Koristan je savjet kako ne treba previše očekivati da se ne bismo razočarali. Uistinu nije dobro očekivati da svi budu sposobni (i voljni) služiti se pravopisom. Imala sam prilike prelistati 17. broj Bjelovarskog zvona i na 63. stranici ugledati riječi koje su na mene imale efekt suzavca. Na spomenutoj se stranici nalaze «erotski» oglasi (odmah napominjem da se tomu ni najmanje ne protivim) minirani pravopisnim pogreškama (e, tomu se i te kako protivim) nad kojima bi se i ne-kroatisti zgrozili. VRUČI seks, SIMPATIĆNA gospođa, plavih OĆIJU, tanki BIĆ, MOGUČNOST projekata… A lentu odnosi oglas pod šifrom «Strastvene noći» u kojem «kulturna i obrazovana plavuša traži muškarca koji ČE NAČI slobodne trenutke…» Znači li to da žena koja se deklarira kao kulturna i obrazovana ne razlikuje dijakritičke znakove ili ona jednostavno nije toliko obrazovana (izostala je iz škole baš onog dana kad se učilo č i ć) da ispravno napiše jednu jedinu rečenicu koja bi suprotni spol trebala zainteresirati i potaknuti na nekontroliranu potrošnju impulsa na 060 telefonskoj liniji. Nekoga možda i uzbuđuje elementarno nepoznavanje hrvatskoga pravopisa, ali meni se to čini groteskom na razina showa Jerryja Springera ili televizijske reportaže o snimanju romskog porno filma čiji su se akteri (nalik na balkansku inačicu Springerovih gostiju) podičili nezgrapnim i mehaničkim pokušajima zavodljivog svlačenja za koje su negdje čuli da se zove striptiz. Pa i Grinch ima više seksipila – on je barem ukrao, a ne ukro Božić.
Osim u pisanim medijima, epidemija se nepismenosti nekontrolirano razmnožila u brojnim izlozima, što provincije, što metropole, pa znajte da možete kupiti jeftine MAICE, moderne HLAĆE, SVIJEŽA peciva i tako u nedogled. Time još jednom podcrtavam da nije važno što se kupuje, važno je da se kupuje! Fromm se sigurno okreće u grobu. On je postavio dijagnozu čovjekova prelaska iz modusa bivanja u modus imanja, no za tu suvremenu bolest još nije osmišljen sustavni plan liječenja.
Što reći na kraju? Bjelovar ima sve preduvjete za osnivanje podružnice kineske nacionalne manjine ( još malo pa će u svakoj ulici biti desetak kineskih dućana, a možda se ukaže i potreba za izgradnjom hrama s Budinim kipićima); hrvatske turističke agencije hvale se kako će u ponudu uvrstiti putovanje u svemir po cijeni od samo nekoliko milijuna dolara; a Teslino rodno selo još nema električnu energiju. Je li u takvom ozračju dekadencije suvišno upitati: tko je ovdje lud?
|
|
|
|
|
|
|
| Comments |
 By
danityc @
3. siječanj 2007 23:26
|
|
bravo.. genijalno !!! moram se ipak malo potruditi da to sve procitam...:)
|
|
|
|
By
Miš @
13. siječanj 2007 0:01
|
|
Uuu, jako dobro. Britko i somovski, hihi... Samo tako, volim te čitati! ;o)
|
|
|
|
By
Jelena @
26. siječanj 2007 18:23
|
|
Zbilja kvalitetno, svaka čast, očemo još ;))
|
|
|
Za komentar kliknite ovdje.
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Komentari
|
|
|
|
|
|
|
|