Smišljanje/određivanje naslova zbilja može biti pain in the ass iliti, finije rečeno, može prouzročiti kreativnu blokadu. Lako je Huljićevim uspješnicama i drugim uglazbljenim pjesmuljcima – prvi stih refrena je veteran među naslovima i tu nema greške. Ono što se ponavlja izdiže se iznad pjesmuljka kao njegov lako pamtljivi okvir pa nema potrebe za smišljanjem nečeg efektnog što poziva na čitanje, odnosno slušanje. Ali kod tekstova s više od dvadeset riječi stvar se mijenja. Ovdje nema refrena koji bi bez problema iznjedrio naslov, a možda bi ga baš trebalo biti. Triput hura za komercijalizaciju!
Tristo deva i jedan kamen
Ponudiše joj tuniški Arapi kao znamen
Htjedoše njenu put bijelu,
Lovci na turiste bi ju kupili cijelu!
Nije htjela, nije htjela
Afričke pjesme, ljubav, djela
Da nam se vrati na prvi je avion sjela.
Nedavno se Džive vratila iz Tunisa. Na svom je afričkom apsolventskom putovanju bila prava atrakcija zbog svoje svijetle puti i plave kose pa ju je neki Arap htio kupiti za tristo deva i jedan kamen. Ondje se, kaže nam Džive, vodi nasilni turizam. Teroristički nastrojeni maloljetni turistički djelatnici u ruke vam guraju razne karte i ulaznice i tek kad ih zbunjeni primite masno vam ih naplate. Afričko sunce prži jače od hrvatskoga pa je njen povratak u Grad sira obilježen preplanulim tenom koji ne pristaje na iznos od tristo deva. Budući da nije prihvatila potonju transakciju, umjesto s trodimenzionalnom karavanom, vratila se s dvodimenzionalnim razglednicama.
A u Gradu sira – debitantski Dani sira. Radila sam na istarskom štandu (zaboravimo na definiciju Tanje Tušek u Kolu sreće), dok su Hitler i Ga-ga hostesirale za kontinentalne proizvođače. Zbog radnog outfita jedne od njih, koji se sastojao od pregače i kariranog rupca (nije isključeno da je taj rubac potekao od nekadašnjeg stolnjaka), prognozirala sam joj titulu Kumice sajma, alI Kumom je proglašena poznatija ličnost.
Sirni je vikend bio prilika da u metabolizam unesete godišnju količinu sira u samo dva dana. Ovčji, kravlji, mješani, kozji, od bjelovarskog kvargla do paškog sira… Usudila bih se reći da onaj Dživin Arap ne bi imao dovoljno deva da otkupi naše Dane sira i stoga se nadam da će manifestacija postati tradicionalna. Jest da je na svečanom otvorenju nakon otpjevane himne hitna pomoć došla spasiti jedan onesviješteni život i da je moderatorica Dana sira na mikrofonu uporno ponavljala «sirovi» umjesto «sirevi», no nesavršenost može biti pozitivna, zar ne? Sjetimo se samo maksimirske krtice. Travnjak možda nije bio ravan, ali nekome je donio pobjedu.
Tristo deva i jedan kamen
Ponudiše joj tuniški Arapi kao znamen
Htjedoše njenu put bijelu,
Lovci na turiste bi ju kupili cijelu!
Nije htjela, nije htjela
Afričke pjesme, ljubav, djela
Da nam se vrati na prvi je avion sjela.
Naslovi napadaju sa svih strana. Neki su izmišljeni, neki istiniti, ali svi su zapakirani da nešto prodaju. Seks prodaje sve i šteta što nisam Carrie Bradshaw. Zato mi naslov i jest ovakav, a ne npr. Seks i Bjelovar. Ipak bih radije bila neki tupavi lik iz Dawsonovog krika (tako moja prijateljica koju je neka nadobudna novinarka Bjelovarca prozvala «kćerkom bjelovarskog naftnog magnata» zove Dawson's Creek) i živjela u vječnoj tinejdžerskoj utopiji u kojoj petnaestogodišnjaci vode dubokoumne razgovore i vole se bez skupocjene odjeće homoseksualnih kreatora. Budući da živim u eri čubastih stilista i gay parova koji kroje odjeću za vješalice, Dawson's Creek sam morala, nakon šest repriza, otpisati. Važno je pakiranje – ukrasi spašavaju i najgori sadržaj. Slijedi posljednji refren lakih nota koje se stišavaju do kraja kolumne.
Tristo deva i jedan kamen
Ponudiše joj tuniški Arapi kao znamen
Htjedoše njenu put bijelu,
Lovci na turiste bi ju kupili cijelu!
Nije htjela, nije htjela
Afričke pjesme, ljubav, djela
Da nam se vrati na prvi je avion sjela.
|